Rukomet

Ivan Čupić u Korčuli - Najvažnije je zdravlje , ostalo će sigurno doći....

Autor: Gost autor Fotograf: Gost autor · 👁 1.828 pregleda ·
Rukometna utakmica
Rukometna utakmica

alt
KORČULA - Ivana Čupića - sjajno desno krilo hrvatske rukometne reprezentacije  ''isčupali' smo iz  Konobe Adio Mare u Korčuli i društva Dada i Anta Bojića, odvojili na kratko od gastro - rukometnim temama začinjenog ''dnevnog reda'' kako bi se sa 'par riječi ''upisao'' u rubriku  ''poznati gosti'' našeg Marko Polo Sporta....  

  - Nije naravno prvi put da sam tijekom odmora u Korčuli, lijepo je ovdje, a najveći ''krivac'' je obitelj Bojić, posebice moj prijatelj i trener Ante s kojim sam nekoliko sezona bio u slovenskom Gorenju- rekao nam je na početku ..

 

 -  Ovog ljeta  odmor  ''kakav - takav '', slijedeće ljeto pretpostavljamo biti će puno manje prilike za guštanje odmora - upitali smo ga najprije...

- Da  pored  obaveza u klubu njemačkom  ''Lowenu'', predstojeća sezona je ispunjena reprezentativnim obavezama - u siječnju 2012. je EP u Srbiji , pa pripreme za Olimpijske igre u Londonu.

- U Srbiji nas najprije u grupi  čekaju Island, Norveška i Slovenija ?

- Grupa je teška, no mi znamo cilj ! Najbolji jesmo ali to treba pokazati na terenu. Treba ići  korak po korak - prvi je korak najvažniji - da svi dođemo zdravi na pripreme, drugi  da sa najmanje četiri boda uđemo u drugi krug, ostalo će sigurno doći...

-  Slovenija? Igrao si tamo dvije godine ... ? 

- Pomladili su momčad, a znate onu ''mladost-ludost'' nikad se ne zna , oni  uvijek imaju dobre igrače , jaki mentalitet,  nikada se ne predaju. Islanđani su pak malo stariji, tu bi trebalo dodati ''malo gasa'' nemaju dugu klupu i ne mogu pratiti naš ritam. Norvežani - tipični skandinavski rukomet uvijek su neugodni, brzi, dobra obrana . Tri utakmice tri različita protivnika, u svakom slučaju trebamo se itekako dobro spremiti .

- Slijedeće godine su i Olimpijske igre u Londonu.. Ne nosiš više vjenčanu veru ?

- Ne nosim je više, pa se nadam da za slijedeće Igre neću ostati bez još jednog prsta ..., našalio se Ivan na svoj račun  ''crnjakom'' dodajući ...

- Bio sam tada već ''unutra''- u  avionu za Peking i željno čekao da kao 20-godišnjak odigram Olimpijadu. Dogodilo se što se dogodilo -  prebolio sam to, život ide dalje, nadam se i želim da pripreme za London prođu kako meni tako i ostalima bez ozljeda  i da tamo - dignemo medalju..!.

- Protekla sezona u njemačkom  Lowenu ?

-Dobra,  iako smo izgubili i prvenstvo i Kup Njemačke i to u onim malim utakmicama gdje smo  prosuli puno bodova. Predstoje nam kvalifikacije za Ligu prvaka, nepredvidivi smo, možemo dobiti najjače i izgubiti od puno  slabijih. Riječ je ipak velikom klubu, koji je svake godine sve jači i koji će, siguran sam,  uskoro osvojiti što bi mi u Hrvatskoj rekli - jednu veliku ''kantu'' ! Dobro sam se snašao  u jednom sasvim ''drugom svijetu'' i ne samo u rukometnom smislu. Tamo je zaista prekrasno igrati rukomet, iskreno, svaki rukometaš bi trebao osjetiti to igranje u Njemačkoj . Bio sam i u Hrvatskoj, Sloveniji Španjolskoj , ali ovo je ipak nešto posebno. Gušt ja zaista svaka dva-tri dana  igrati pred auditorij od 10-15 tisuća ljudi..

- Ipak nemaju rezultate u kontinuitetu kao naši.. ?

- Da u pravu ste, mislim da je problem u temperamentu, možda fali malo lucidnosti u igri, ali prije svega po meni  nemaju mentalni sklop igranja za reprezentaciju, oni to više shvaćaju kao profesionalnu - radnu obavezu . Nedostaje im  jedan ''viši cilj'' i motiv, možda malo više srca, duše i dišpeta kada igraju  za nacionalnu reprezentaciju kao što je to slučaj kod nas...

- Zagreb C.O. i ''kauboje'' vode Metkovci, a Metkovića -  nigdje! ?

- Potrošio bi ''dane i dane'' i vi puno novinskog papira da odgovorim temeljito na to pitanje...Sve se svodi na tome da se u klub - nekad evropsku ikonu uvukla politika. Vode ga neki drugi ljudi kojima nije tamo mjesto, došli smo u situaciju da grad od samo 10-tak tisuća ljudi - i danas prepun rukometnog potencijala i djece željne igranja i napredovanja  ima dva, čak i  tri rukometna kluba, a svakoga vodi druga politika ... Na sreću čujem da se   glave polako ''trijezne'' i  da bi se sve to uskoro opet trebalo spojiti u jedan klub - u interesu Metkovića  i  naravno - hrvatskog rukometa ! Nadam se da će  - 2013.g.. kad slavimo  50 godina igranja rukometa u gradu,  ''ujedinjeni'' Metković obilježiti  povratkom tamo gdje mu je i mjesto -  u najboljem razredu hrvatskog rukometa !

← Natrag na Rukomet