MARIJA TOLJ Slijedeće godine želim ugaziti na postolje SP-a !
Na dva velika natjecanja, prošle godine mlađe-juniorskog svjetskog u Tbilisiju i ovoga evropskog juniorskog u Grosettu Marija je na oba zauzela 4.mjesto... Rekli smo za ovo zadnje nije medalja, ali rezultat je to s kojim se svi, Marija , njen stručni stožer u AK 'Dinamo-Zrinjevac' i reprezentaciji mogu biti itekako zadovoljni. Ono uvijek nepopularno mjesto odmah do podija, reći će sportaši 'drveno odličje', no ako je tako onda je ovo Marijino u Italiji, figurativno rečeno, satkano od pravog, onog fino brušenog drva.. Jednoj od najmlađih 'diskašica' tamo je malo nedostajalo do odličja, napravila je tamo u konkurenciji starijih puno više od očekivanog. ..
Kako pak ona sama ocjenjuje vlastitu 'disk izvedu' u Grosettu, kako je tekla sama finalna serija, je li joj ipak malčice krivo što nije bilo postolje…
'Svoj nastup ocjenjujem vrlo dobrim. Dan savršen, krug kao iz snova, ali mala trema je ipak napravila - svoje... Naravno da mi je žao, ali opet ostvarila sam svoj cilj i ušla među prvih osam. Za mene je najvažnije da je moj trener zadovoljan... Baciti svoj drugi najbolji rezultat karijere i to na velikom natjecanju nije mala stvar'.
'U Grosettu si među konkurencijom bila jedna od najmlađih. Slijedeće godine je Svjetsko juniorsko, možeš li nakon dva prethodna četvrta mjesta sa dva velika natjecanja tamo do medalje ?
' Moja su očekivanja da tamo ugazim - na postolje ! Znam da je to jako ambiciozno, ali to je moj cilj i vjerujem da će se ostvariti. Najveća konkurencija među evropskim i svjetskim juniorkama u disku je svakako Moldavka Alexandra Emilijanov, još prošle godine imala je 58 metara.
' Čujemo da je nakon Grosetta za tebe billo ponuda iz Amerike, da si ih odbila?
' Da i to od vrhunskih trenera iz Amerike... Odbila sam ih jer imam zadovoljavajuće uvjete u Hrvatskoj . Uvjerenja sam da će se isti za nas mlade atletičare u budućnosti popraviti. Uostalom jako sam zadovoljna sa svojim trenerom Rolandom Vargom.
'Neki dan smo pročitali u novinama da bi ti jednog dana mogla čak biti i nasljednica velike Sandre Perković ? Godi ti to sigurno …Kako ti gledaš na to, vjerojatno su Sandra i njezini rezultati tebi uzor i poticaj za trening i karijeru. Smatraš li da si doista sposobna jednog se dana približiti Sandrinim ostvarenjima ?
' Naravno da mi to godi što me se uspoređuje sa Sandrom, olimpijskom, svjetskom i europskom prvakinjom. Ne znam što će se u budućnosti događati, no moj cilj je ostvariti vrhunske rezultate u Europi i svijetu, vjerujem da će tako i biti.
' Nakon odmora opet ćeš se 'u bitku' za što duže daljine u disku . Što ti je cilj i koje su po tebi daljinske mogućnosti u disku u slijedećoj sezoni ?
'Cilj je baciti 58 metara, teško će biti to doseći ali nije - nemoguće...!'
'Između kugle i diska izabrala si disk. Zašto ?
' Disk mi je s vremenom postao zanimljiviji nego kugla... A razlog je i taj što se u disku treba pokazati više inteligencije, dok u kugli ipak treba više snaga'.
' Za tvoje rezultate zaslužan je itekako tvoj klupski trener Roland Varga, dvijetri riječi kako s njim radiš i treniraš ?
' Sa klubom i trenerom jako sam zadovoljna, tu se ustvari nema sta promijeniti, samo neka tako i dalje ostane! '
' Otkrij nam kako se uopće jedna Orebićanka našla u atletici i to u bacačkoj dosciplini?
'Sve je počelo prije nekoliko godina kada sam u osmom razredu osnovne škole osvojila 1.mjesto na Županijskom natjecanju u bacanju kugle. Tada se već polako u meni rađala ljubav prema bacačkim disciplinama. Roditelji, mama Tatjana i tata Veselko uvidjeli su da sam jako zainteresirana za to...Preko prijatelja,među njima i poznatog pjevača Siniše Vuca došli su do trenera u Zagrebu. Nedugo nakon toga otac me odveo kod pokojnog Ivana Ivančića, mog prvog trenera i tako je sve krenulo...
' Kada smo već kod škole čini mi se zanimljivo da pohađaš školu metalne struke, vjerojatno si tamo jedna od rijetkih cura. Kako usklađuješ školske i klupske obaveze ?
' Škola je Industrijsko-strojarska škola u Zagrebu, ove sam godine završila treći razred . Do sada nikad nisam imala problema uskladiti obaveze, jer škola mi je stalno izlazila u susret na čemu sam im iskreno zahvalna ! Uvijek kada imam neko natjecanje oni nestrpljivo čekaju moje rezultate, pogotovo moja razrednica Karmen Mott Bingula kojoj ovim putem želim još jedanput zahvaliti.