OPROSTIO SE ANTE PRIŽMIĆ Igračina na terenu - ljudina izvan terena…!
Ante Prižmić , jedan od najboljih igrača BŠK Zmaj oprostio se od igranja u svojoj 35-godini od njemu najdražeg dresa… … Omiš je bio njegova zadnji službeni nogometni zadatak, u četvrt stoljeća dugoj službi i vjernosti Zmaju…Nema sumnje da mu je mogao još službovati, ali veličina sportaša je i u tome kada pronaći i odrediti pravi trenutak za oproštaj…
- Tako sam odlučio, tako sam sam htio, mislim da nisam pogriješio. Mlađi dolaze , volje je bilo još, ali trebalo je poslušati i tijelo . A i nove obaveze stižu– iskreno će nam Ante koji je za trenutak odlaska izabrao i godinu proslave 90-godina BŠK Zmaj …
U godini Zmaja oproštajna sezona za Anta bila je slična onima njegovim prethodnima… A to dakle znači začinjena asistencijama i golovima, što u prvenstvu što u Kupu bilo je ove sezone njegovih pet golova… A samo brojke zadnjih šest sezona kluba govore da je Ante postigao ukupno 68 golova ! Golgeterski učinak prije toga nismo brojili. A gdje su još asistencije …?
Zmaj mu je naravno oduvijek bio u krv …Vjerojatno je ista zbog zmajeve klupske boje i 'malčice crvenija' nego što bi bila da nije bilo te obostrane nogometne ljubavi … Dok je bio mlađi bilo je ponuda i od dugih klubova ali matični klub sa Zlinja bio mu je prvi i jedini …
Počeo je kao klinac sa deset godina, prošao sve uzrasne kategorije kluba i sve rangove, od općinske i županijske lige, pa sve do ovih zadnjih šest trećeligaških sezona. Osvajao je i podizao pobjedničke pehare, radovao se plasmanima njegova kluba u Pretkolima Kupa Hrvatske, u utakmica protiv prvoligaša, Karlovca, Intera. Pitamo ga za najdražu utakmica u tih 'kvarat stoljeća' trčanja za i vladanja nogometnom loptom.
- Teško ih se svih sjetiti, možda je najsretniji i najdraži dio karijere bio onaj kada smo prije šest-sedam godina igrali kvalifikacije za ulazak i izborili ulazak u 3.HNL-jug. U to vrijeme i ona utakmica kada sam u Finalu otočkog Kupa protiv velolučkog Hajduka postigao četiri gola . Bilo ih je puno, teško se sada ovako ' na bum' svih sjetiti - reći će Prižmić, uz 'Brka' Petra Sardelića i Vinka Šeparovića 'posljednji Mohikanac' iz momčadi koja se tada domogla trećeligaškog juga Hrvatske.
Potpisnik ovih redova pak sjeća se puno tih Antinih briljantnih partija u društvu južnih trećeligaša, u kojima je imao čast i zadovoljstvo da ga proglašava igračem utakmice…Spomenimo tek one najfriškije, utakmice protiv Kamena, Mosora …Ili onaj preokret prošle sezone u polufinalu u Kupu u Opuzenu protiv Neretvanca, pa u Kupu prošle jeseni protiv Croatie Đakovo kada je svojim ulaskom sa klupe preokrenuo tijek utakmice i usmjerio ga na mlin Blaćanima i donio im prvi put ulazak među 32 najbolje momčadi Hrvatske….
Igrao je Ante i za Amatersku reprezentaciju Hrvatske…Upisao je u dva reprezentativna turnusa šest nastupa, u nacionalnom dresu postigao i dva gola , upisao i tri asistencije … Bio je i kapetan momčadi sa nacionalnim obilježjem…Nema to nitko na ovim našim otočkim prostorima .
- Jednom smo se plasirali na Prvenstvu Evrope u Češkoj , za mene doista nezaboravno iskustvo i čast – dodaje …
Na terenu 'igračina' , izvan njega 'ljudina', autoritet kod suigrača, protivnika, uvijek korektan. Gotovo nevjerojatna činjenica da u četvrt stoljeća igranja nikad nije dobio crveni karton ...
- Zapravo jesam , ali nikad izravni - ispravio nas je Ante …. I to jedan jedini pamtim ga protiv Župe dubrovačke u županijskoj ligi dodijeljen mi je drugi žuti zbog skidanja dresa i to u samoj završnici utakmice kada smo već bili osigurali pobjedu. A i onih izostanaka radi akumulirana tri žuta kartona ne pamtim mnogo -
Sport naravno ima i onu drugu stranu medalje, spoj je to pobjeda i poraza , lijepih i manje lijepih i tužnih trenutaka… Baš kao što je bio ovaj zadnji njegova službeni nastup za BŠK Zmaj, Antu zasigurno i najteži . Skroman oproštaj , kakav je uostalom Ante i čovjek… A opet lijep, uzvišen, nezaboravan…
- Osjećaji su bili pomiješani,… Spoj i tuge i ponosa i radosti, teško opisivo... Zahvaljujem svima s kojima sam proveo ovih nezaboravnih 25 godina, brojnim suigračima, brojnim ljudima koji su kroz to razdoblje vodili klub , trenerima… A posebice mojim najvjernijim navijačima i inspiratorima Red Dragonsima. Bili su moja najveća podrška, opet su i u nedjelju na rastanku pokazali svoje srce i još me jednom duboko dirnuli -
Sjetio se i svoje babe Emilije koje više nema, ali koja je još do prije dvije sezona sa štakom u ruci bila neizostavna na tribinama pljeskala i bodrila svog unuka i njegovu Zmajevu družbu …
Ante se oprostio od igranja , ali ostaje u klubu … U zadnje vrijeme pomoćnik je prvom treneru Slobodanu Obradoviću, prošle sezone i Zoranu Petkoviću …
Na radnom mjestu u Radežu pak vrstan varilac , nogometni kapetan i tamo je - kapetan …Poslovođa i cijenjen meštar, zadnju godinu instruktor mladima koji su se opredijelili za tu metalsku vještinu .. A volje , kaže nam, ima podučavati i nogometnoj vještini …
- Razgovarali smo u klubu o tome, o upisu na nogometnu akademiju… No treba vidjeti kako će se to sve odvijati. Volje imam, vidjeti ćemo kao će se radne i druge obaveze posložiti i uskladiti, kakvi su planovi kluba… -
Mi bi pak rekli da bi bilo šteta da ne bude tako, da mladima bude i kao nogometaš i kao čovjek baš onaj pravi istinski primjer i uzor.
Oprostio se dakle Ante Prižmić protekle nedjelje …Ispraćen je sa travnjaka više od tri minute dugim pljeskom i pokojom svojom suzom u očima...Nije otišao u svlačionicu tugovati, već je zauzeo svoje mjesto pomoćnika trenera na klupi i na kraju se radovao pobjedi svog Zmaja …
Tuga i radost istodobno … Baš onako u - sportskom stilu …
Napisao : Nenad Kosović
FOTO: BŠK Zmaj i Nenad Kosović
