POGLAVICA I NJEGOVA (U)DICA Kad 'zagrizu' vaterpolo i 'bekaju' se…E onda i ti možeš počet 'zdrucavat' i ponekad i ti - 'grist' !

(Vijesti iz Povijesti broj 25 )  Danas objavljujemo prvi iz serije od nekoliko  vaterpolo priloga  koji će se u slijedećem razdoblju naći u rubrici 'Deset godina Marko Polo Sporta'  i u kojima ćemo se podsjetiti na neke događaje i uspjehe u tom sportu, naravno vezanih za naše područje…

Danas ćemo se vratiti ljeto 2015.g. kad smo razgovarali sa Marinko Bojićom tada trenerom vaterpolo nada KPK , generacijom koja je pod njegovim vodstvom tada osvojili  broncu na Prvenstvu Hrvatske održanom u Korčuli i bila četvrti u Kupu Hrvatske . Bio je to tek početak uspjeha te generacije koja je već slijedeće godine također pod Marinkovim vodstvom  osvojila i titulu prvaka Hrvatske na turniru odigranom opet u Korčuli ( osvrt pogledajte  OVDJE ) . Uz to bili su i drugi na turniru Tomo Udovičić , jednim od najjačih svjetskih turnira u kategoriji vaterpolo nada, a  te su godine  bili i brončani u Kupu Hrvatske.

 Nakon više desetljeća članstva u 'kapeškom klubu'  Marinko 'Poglavica' zajedno sa njegovim prepoznatljivim  'šugamanom' preko ramena od nedavno  je promijenio 'klupske boje' i dobio , novo više nego zasluženo  članstvo   u -  'Kluba penzionera'...  

Želimo mu puno zdravlja i dobro iskorišteno novo članstvo . Prilog objavljen prije pet godina na Marko Polo Sportu  nekako je 'u skladu' ,  jer uz trenersku dijelom govori i o uspješnoj vaterpolo karijeri Marinka Bojića ,  jednog iz one zlatne generacije KPK koje je 1978.g. osvojila Kup Kupova Europe.

.........................

Ljeto 2015.g.

Dvojbe nema... Ovo  je godina korčulanskih vaterpolo  nada i  nade za korčulanski vaterpolo… Četiri natjecanja , četiri sjajna rezultata ostvarili su  one najmlađe kategorije KPK-a,  mali  vaterpolisti i uz kojih je  najčešće  bio i Marinko Bojić... 'Poglavica'  tako smo ga zvali  mi iz  gimnazijske generacije, a zapravo nadimak je dobio na Kapeka. Član one kapekaške  zlatne družine  iz 1978.g.  koja se , znaju to svi, okitila titulom pobjednika Evropskog Kupa kupova. Igrao je u svim reprezentativnim selekcijama  bivše države uključujući i ono sa predznakom 'A'  … Prvotimac KPK sa 14 godina, skoro pa isto kao što sada imaju ta njegova vaterpolo dica … 

 ' Na kvalifikacijama za ulazak u 1.Ligu u Hvaru imao sam četrnaest godina, prošao priprema sa prvom momčad … Nezamislivo je to danas … Ili recimo ovom današnjom podjelom na kategorije od nada i mlađih kadeta pa dalje igrati na dva  Evropskom juniorskom prvenstva kao što se to meni tada dogodilo na Malti i u Budinpešti.  Tada si nakon završetka pionirskog staža odmah ulazio u juniorski koji je trajao par godina'  vratio nas je Marinko za početak razgovora  u neka druga vaterpola vremena , ali odmah udario ' rekontru'  u  temu koja je i bila povod naše  čakule....                                                                                                                                                                        

' Trebam odmah reći da smo počeli  doslovce od - nule !  Prije tri godine kada smo dobili bazen , klub sa mlađim uzrastima takoreći nije ni postojao! Nije bilo ni  jedne prave mlađe kategorije. Od  tada , dakle tri sezone poslije sa mlađim kadetima smo  sedmi i u PH i u Kupu,  u istim natjecanjima sa vaterpolo nadama 3. i 4. U Hrvatskoj ! Na  'Tomu', među 26 evropske momčadi u tom uzrastu   četvrti,  pa drugi na iznimno jakom turniru u Cedevita kup za vaterpolo školu što nam daje nam za pravo da se nadamo da ćemo i slijedećih godina imati uspjeha u tim mlađim kategorijama.    Ono što moram posebno naglasiti  je  da ovo nije moj uspjeh veći uspjeh šefa struke u klubu Vili Mladinića .  Sve je ovo uspio napraviti  Vili, stjecajem okolnosti u nekim situacijama kada je bio zauzet vođenjem prve momčadi , dao mi je odriješene ruke pa sam  dicu morao sam voditi, kao što se to dogodilo na 'Tomu' ili nedavno u Rijeci -   

Poglavica je od malih nogu na  Kapeka , tih pedesetak  koraka od svog doma u  Borku,  što kao vaterpolo klinac, poslije odličan  igrač , što kao trener i ili kao pomni promatrač  i znalac sa tribina , često i kritičar  vaterpolo igre korača već punih pedeset  godina…

- Kako si vidio zadnje natjecanje Poglavice i njegove dice ?        

' U Rijeci  gdje su igrali mali vaterpolisti godišta 2003. i mlađi  bili  smo daleko – najmlađi ! Među njima je čak osam igrača 2004.g.!  Ostali uglavnom su sve imali  igrače 2003.g. Recimo ovi mlađi kadeti koji su sad sa  Draganom Matutinovićem  osvojili  7.mjestu na Finalu Kupa u Zadru , samo  je njih  šestorica 2002.g.,  a četiri su 2003.. , pet ih je  2004.g. To je sudbina malih klubova kao što je KPK-a, koji se na takav način krpaju.  Bilo je lakše osvojiti medalju na PH-e u Korčuli nego to isto mjesto  braniti u Kupu. Jer u Rijeci smo već imali status momčadi na koju se ostali ' pale'. Tamo nam je medalja izmakla iz razloga jer smo imali pretešku skupinu , sa Jugom , Mornarom , Zadrom  klubovima koji odlično rade u ovom uzrastu . I potrošili se  na tri teške utakmice , a imali ih  sedam u nizu…Jedan od naših stožernih igrača Franko Fabris neko vrijeme nije trenirao, osjetilo se  to ne toliko u obrani , koliko u napadu…

- Ipak stigli ste, ti znaš za to reći,  'na Wimbldon' ?

' Da, to je ono kada dica dođu među četiri najbolja , u borbu za medalju, na središnji teren i tribine, kada su svi  poimenično predstavljeni publici, kad im sude dva suca , veliki semafor…Jedan put si treći drugi put četvrti, takav je sport  , ali sam dolazak među četiri veliki je uspjeh . MI smo prije tri godine u tom uzrastu gubili od Juga redovito  petnaestak  razlike , a sad smo s njima  'al pari' , jedini im tamo  u Rijeci 'pokazali  zube'. Izgubili smo minimalno, a imali smo , vidio si sam i  napad i zicer za pobjedu '

 Nakon tog 4.mjesta napisali li smo da su kapekaška 'dica ' opet ušla među hrvatsku vaterpolo elitu.  Iako su obzirom na postignuto u ovoj godini zapravo oni u svom uzrastu postali hrvatska vaterpolo elita.   Gdje ih Marinko vidi sutra , gdje vidi prvu momčad KPK u jednoj skoroj budućnosti ? 

' Nastave li ove tri generacije dakle 2002., 2003. i 2004.g. kontinuirano raditi i razvijati onako kako očekujemo od njih obzirom na potencijal, onda KPK vidim kao jednog stabilnog B prvoligaša… Pri vrhu , sa domaćim igračkim kadrom i bez potrebe da se uzimaju  igrači sa strane . Po meni još uvijek je premalo dice na bazenu, zato apeliram na roditelje. Vaterpolo je specifičan sport,  težak, sport sastavljen od plivanja i vaterpola , a za uspjeti  treba početi jako ,jako rano'.   

 'Poglavica ' sa svojim malim 'vaterpolo indijancima' kaže radi s posebnim 'guštom'. Priznat će da često zna biti i strog i neugodan , ali siguran je da mu  taj njegov stil djeca uopće ne uzimaju za zlo. Stvorio je s njima poseban , pošten i iskren odnos…Usprkos promatračima sa strane kojima se to čini možda drugačije …  

 ' Gušt je, ali istodobno je i najteže  trenirati dicu. Svako je dite na svoj način , svakoga moraš ukomponirati i posložiti, ugraditi mu  jedan zajednički ekipni duh bez kojeg nema uspjeha i napretka. Ni zajedničkog, ni pojedinačnog! Treba ih naučiti da se bore jedan za drugoga. A  bez 'treniranja strogoće' nema napretka i uspjeha. Moja je praksa da kada dođu nova dica s njima treba pomalo i strpljivo, da im to  sve prođe nekako kroz igru .. .Dok ne zagrizu vaterpolo  i  'bekaju se  na udicu'. E  onda  i ti možeš počet stiskat i ponekad  - grist ! Zdrucavat  i zapovidat kako ti hoćeš!  U početku se s njima ne smije prejako, jer će poć ća   ..     

- Koliko će onda  još dugo  'Poglavica' na Gojkovom bazenu i na Kapeka sa 'šugamanom priko ramena' bacati  ' eške'  i ' zdrucavat' ?    

' Iskreno mene zanima isključivo rad sa dicom. I to onom najmanjom, ako je potrebno i kroz tisuće ponavljanja u nekim stvarima na treningu naučiti ih  što treba naučiti. Raditi ću dok mi to bude gušt i dok vidim da je dici - gušt raditi sa mnom ....

Razgovor vodio i  fotografirao: Nenad Kosović