SA MINUS ČETIRI BEZ SVA ČETIRI Igrači su bili izgubljeni , a prave taktike - nigdje !
Šveđani su jako profitirali obranom 6:0 i sa dubokim izlaskom na Stepančića . Zapravo bilo i je to logično jer su znali da on u toj obrani zapravo jedini od naših može da šutira izvan devet metara . Naši su to pokusali riješiti stavljanjem pivota između 2 i 3 gdje su 'brzaci' Štrlek, Karačić i Cindrić ostajali 3 na 3 . Ideja je bila dobra , računalo se da se Cindrić i Karačić križaju i ulaze u šanse za golove . Samo što nažalost ' Cindra ovaj put nije bio 'onaj Cindra'.
Lino je počeo rano rotirati, ali po meni nije napravio najvažnije a to je da izvadi Cindrića i da ga smiri. Brzo je vadio i golmane i počeo u napadu igrat sa sedam igrač, pokušao sa Buntićem jer je on mogao odigrati 'dva na dva' ili' dva na tri sa krilima'. Nažalost nije ni to išlo . U napadu je falilo tečnosti lopte, bili smo statični, no i takvoj situaciji minus na poluvremenu još je i bio - nadoknadiv.
U nastavku smo pak počeli igrati preduboko u obrani sto su Šveđani rješavali brzom loptom i ulascima sa krila na drugog pivota. Sve im je ulazilo... A kod nas kao da se izgubilo povjerenje u same sebe, jednostavno nije nam išlo. Prave taktike 'nigdje' , a igrači 'izgubljeni' pa se tako događalo na primjer da Mandalinić završava u obrani na mjestu gdje nikad ne igra i mora čuvati ponajboljeg igrača Švedske. 'Najbolja stvar' koja nam se sinoć uopće dogodila je da smo na kraju ipak smanjili na minus četiri…Iako samo za 'kozmetiku ' jer nam to zapravo ništa nije - značilo.
Jedna me stvar jako boli , a to je što se općenito nema povjerenja u neke igrače… Malo više povjerena u Stepančića, Mamića , Mandalinića možda bi se vratilo višestruko.
Dogodio nam se eto neugodan poraz, zakomplicirali smo sebi život, poremetili planirano…A možda bolje sada nego u drugoj fazi.
No u zagrebačkoj Areni gdje nas čekaju redom Bjelorusija, Norveška i Francuska doista više nemamo pravo na - kiks !
Napisao Ante Bojić