Sportska medicina - „SPORTSKO SRCE“

 

U

tjecaj tjelesne aktivnosti na ljudski organizam višestruk je i obuhvaća promjene cirkulacije, građe, metabolizma, neurohormonalne i psihološke promjene. Dolazi do usporavanja srčane frekvencije, snižavanja arterijskog tlaka, povećanja fizičkog kapaciteta uz brži oporavak nakon akutnih opterećenja. Sposobnost organizma da postigne tjelesnu aktivnost visokog stupnja zasnovana je na funkcioniranju i suradnji niza organa i organskih sustava u kojem srčanožilni sustav ima središnju ulogu.

 

 

 

 

 

„Sportsko srce“ je termin koji predstavlja promjene funkcije i građe srca nastale kao fiziološki odgovor na sportski trening. To je sindrom koji podrazumijeva povećanje srčanog mišića, usporenje otkucaja u mirovanju i pojavu iznimnih aerobnih sposobnosti. Osim navedenog dolazi i do povećanja broja malih krvnih žila i mioglobina u srčanom mišiću. Registrirane su srčane frekvencije u mirovanju od 30 otkucaja u minuti kod biciklista, ali najčešća frekvencija kod sportaša iznosi 40 otkucaja u minuti.Kod treniranih sportaša značajno je veća količina krvi koju srčani mišić izbaci u jednoj minuti, cca 90 ml. Kod netreniranih on iznosi prosječno 70 ml. U netreniranih muških osoba prosječni obujam srca iznosi 760 mj u ženskih 680 ml. Različita sportska opterećenja uzrokuju i različite promjene na srcu. Najveća sportska srca nalazimo kod sportova izdržljivosti, skijaši trkači i biciklisti, sa obujmom srca preko 1100ml, kod plivača, hrvača i dugoprugaša oko 1000ml, nogometaši oko 900 ml, sprinteri i gimnastičari oko 800 ml. Najmanji obujam među sportašima imaju golferi ispod 700 ml. U Hrvatskoj je nađeno najveće sportsko srce kod vaterpoliste Mirka Sandića, koji je do tada (1973 god.) bio registriran u svjetskoj literaturi, 1700 ml. Uvećanje srčanog mišića javlja se kao adaptacijski ali i obrambeni mehanizam na teška, kontinuirana tjelesna opterećenja te omogućava sportašima postizanje vrhunskih rezultata. Da li će kod sportaša doći do povećanja srca i u kojem stupnju ovisi o vrsti sportske aktivnosti, intenzitetu treninga, duljini sportskog staža , spolu i konstituciji sportaša. Tako u sportovima izdržljivosti,npr biciklizam, skijaško trčanje, plivanje, veslanje dolazi do najvećeg povećanja srčanog mišića i proširenja srčanih šupljina. Nasuprot tome, sportovi kraćeg i jačeg opterećenja npr dizači utega, sprinteri imaju povećanje srca uz manje povećanje srčanih šupljina.

Iako se sindrom sportskog srca može smatrati fiziološkim čudom, njegove karakteristike mogu predstavljati problem u razlikovanju od opasnih stanja. U tom smislu su potrebna redovita praćenja sistematski i  preventivni te kontrolni pregledi sportaša po točno definiranom postupniku o zdravstvenoj skrbi sportaša.

 Na kraju je važno naglasiti da je „sportsko srce“  zdravo srce koje sportašima pruža veće izglede za dulji i zdraviji život