Listajući pisane i prevoditeljske radove doktora književnosti,esejiste i prevoditelja Živana Filippi iz Korčule, čitatelji uvijek zastanu na nekom zanimljivom navodu,otkrivajući tako mnoge zanimljivosti iz bogate korčulanske povijesti.
Dr.Živan Filippi je preveo s engleskog jezika na hrvatski“Korčula u djelima engleskih putopisaca u 19.stoljeću“,gdje se nalazi ovaj tekst:“Uz malu piazzu se izdvaja ona pred katedralom jedina su dva otvorena prostora unutar zidina,a izgleda da su bile neka vrsta dnevnoga boravka i igrališta za građane,koji su znali iz uske površine ove druge nahrupiti u samu katedralu, po kojoj su hodali i razgovarali uobičajenom visinom glasa čak i za vrijeme božje službe, na veliko nezadovoljstvo svećenika.
Građani su koristili piazzu za igre loptom,a baš tu se,početkom sedamnaestoga stoljeća budući biskup Korčule zabavljao na način koji je skandalizirao kanonike. Bio je to Jacopo Faganeo,redovnik iz Fiesole, koji je bio isto tako poznat po svome znanju i rječitosti koliko i po svojemu jednostavnom i pučkom ponašanju.
Zapovjednik mletačke flote na Jadranu,kako bi uživao u njegovom društvu, nagovorio ga je da pođe na kružno putovanje, a kada su bili u luci u Korčuli,njegovi su suputnici predložili igru loptom da bi se razonodili od puta.
Jacopo je rado pristao, pa su otišli do Piazza del duomo, gdje je Jacopo podignuo redovničku haljinu i pokazao vještinu i okretnost u primanju i vraćanju lopte,zbog čega je zaradio oduševljeni pljesak od skupine zadivljenih građana.
Korizma je bila blizu, pa je netko predložio da iskoriste prigodu i čuju tako poznatoga propovjednika kao što je Jacopo, ali kanonici su bili zgroženi njegovom igrom na piazzi i odbili su ga primiti na svoju propovjedaonicu,nemajući ni najmnanjega pojma da će ubrzo morati primiti kao biskupa onoga kojega su odbili kao propovjednika.
Tako se je i dogodilo; biskupska stolica se ispraznila, te je, na zagovor njegovoga prijatelja admirala, koji je dobro poznavao papu Urbana VIII.,Jacopo Faganeo imenovan za korčulanskoga biskupa 1626. On se ponašao vrlo dostojanstveno na svome novome položaju, te je bio vrlo cijenjen; ali možemo naslutiti da je zadržao svoju staru vedru ćud. To se vidi iz teksta koji je napisao na stupu u svojoj dvorani:"Lapidem quem reprobaverunt hic factus est in caput anguli."
Tekst i foto : Niko Perić