GRADSKI RUKOMETNI EL CLASICO 70-TIH 'Korčuli' pobjedničke spomenice - 'Mladosti' slasne kamenice !

KORČULA  - Za koji će dan krenuti Evropsko rukometno prvenstvo čiji je domaćin znamo to svi Hrvatska.  Split , Zagreb , Varaždin i Poreč ugostiti će najbolje evropske rukometne nacije.  Zanimanje naših ljubitelja rukometa je ogromno , naravno i onih na našem području koje je uvijek bilo – rukometno, sa  bogatom rukometnom tradicijom. Ne zaboravite da se  na našem području rukomet igra već preko 60 godina i da je na Korčuli odigrana i prva rukometna utakmica na našim otocima uopće.

Jasno vam je onda da je rukometnih priča,  pričica  i crtica nastalih u prošlosti na ovom našem području-  bezbroj !  Par njih u kojima je pisac ovih redova i sam bio sudionik izdvojili smo kao mali uvod i skorašnje  Europsko prvenstvo , naravno i kao dio uvijek dobro posjećene rubrike našeg portala ' Iz povijesti sporta'

 Oni 'malo stariji' korčulanski ljubitelji rukometa sigurno će se sjećati Rukometnog kluba 'Mladost'.  Uz onog  po godini osnivanja, a  još više po dobi njenog igračkog kadra starijeg  kluba ,  a i danas poznatog  RK 'Korčula' , 'Mladost' je 6o-tih i 70-tih  godina  bila redovito  'ljuti'  konkurent starijem korčulankom bratu u tadašnjoj Općinskoj ligi , natjecanju u kojem je tada gotovo svako mjesto na našem otoku imalo mušku, često i žensku rukometnu ekipu.

'Mladost' je   godinama  djelovala u  korčulanskoj Gimnaziji  (SD 'Mladost osnovano je u toj školi 1961.g) . U vrijeme moje generacije  ( početak  i sredina 70-ti) , a  pod vodstvom pok. Milana Oreba , kasnije i prof. Ratka Katića igrali smo u Općinskoj ligi i Kup natjecanju, igrački kadar činili su  tadašnji gimnazijalci.

 Tih godina u gradu Korčuli  je postojale  su još  dvije rukometne momčadi , momčad 'ŠPO' , također srednjoškolska  momčad tadašnje Škole sa praktičnom obukom  ili Industrijske škola' kako su je zvali. U to natjecanja se često uključivao i vojnički klub , Garnizona Korčula koji je tada bio smješten na prostoru današnje Srednje škole i budućeg Pastoralnog centra na Svetom Antonu.

Uz dužno poštovanje prema ostalim , tada također jako kvalitetnim i uspješnim rukometašima  iz  Lumbarde , Žrnova,  Pupnata i  ostalim otočkim momčadima,  potpisnik ovih redova  tada rukometaš  'Mladosti' sjeća se da su te međusobne utakmice  'Korčule' i 'Mladosti'  ipak bile one koje su se uvijek sa nestrpljenjem čekale i privlačile najveći broj gledatelja. I  prije toga kao gledatelj, a i u vrijeme kada je  igrao uvijek su to bili pravi gradski derbiji...Zanimljivi , uzbudljivi , često emocijama i tenzijama nabijene utakmice, uvijek se jedni drugima htjeli pokazati tko je rukometni 'gazda' u gradu Korčuli. 

Treba biti iskren i reći da je nažalost po nas 'mladostaše'  većina  tih utakmica završavala u korist 'starijeg  rukometnog kluba' . Prevaga je tada redovito bio,  bez dvojbe dugi niz godina najbolji igrač lige  i danas itekako rukometno aktivni i još uvijek rukometnim entuzijazmom ispunjeni  Klaudijo 'Dado' Bojić.  Bilo je tako i  u nekoliko navrata i kada su  međusobne utakmice 'Korčule'  i 'Mladosti' odlučivale o prvaku ili pobjedniku općinskog Kupa.  Igralo se naravno vani na otvorenom,  'rukometni dom' i jednih i drugih bilo je Igralište Hotela'Park'.

Ne znamo za prije , ali u to naše vrijeme 'Mladost' nikad nije uspjela biti prvak tadašnje Općinske lige ,  nekoliko puta su bili su viceprvaci i finalisti rukometnog  Kupa na našem području.

( Ja se doista nisam mogao sjetiti, a do zapisa i članka iz tog doba nisam mogao doći ... No čitajući ovaj tekst sjetio se  i  odmah reagirao Željko Dadić u to vrijeme odlični igrač 'Mladosti'.   Godine  1973.g  Mladost je kaže on bila prvak Općinske lige..  U zadnjoj utakmici dobili smo Partizana  (Korčula) na  Igralištu hotela Park ,a pritom su  suparnici čak  bili angažirali ,  kako kaže on  i  neke  „penzionere“ , dakle starije  igrača da ne izgube... No nije im pomoglo  ! Željko kaže da je i postojala čestitka od  Klaudija Bojića koji je tada bio na odsluženju vojnog roka , a koju je poslao igračima ' Mladosti'  prilikom osvajanja  prvenstva  -  Hvala Željku na ispravci i dodatku...) 

Jedno takvo mladostaško 'Finale Kupa', doduše ne protiv  gradskog rivala 'Korčule' odigrano je  u malo je reći pa - neobičnim okolnostima 1973.g.  Prigodno , tada za jako važni  praznik Dan mladosti igralo se u Veloj Luci 1973.g., u finalu su  bili i Mladost i Partizan iz Lumbarde. Protiv tada također iznimno jake momčadi iz Lumbarde   Mladost je poražena.  Tu utakmicu svi smo pak više upamtili po tome što se igrala na - velolučkoj rivi .  Tada još nije bilo izgrađeno  rukometno igralište u Veloj Luci.  Gledatelji su se natiskali uz rub igrališta i  stojeći  gledali  Finale .   A za 'zaštitu ' da  lopta ne bi letjela u more  iza vratnica bio je postavljen  - šleper. Iza jednih vrata kamion , a iza drugog njegova - prikolica  !

 

Kad smo kod Lumbarde tamo je kasnije 'nestao' do tada iznimno  jaki muški rukomet ,a ostao i dan danas je aktivan ženski rukomet.   

Godine 1975.g. pak  'Mladost' i 'Korčula' igrali su u rangu više , tadašnju  Dalmatinsku ligu . U ligi je igrala i druga momčad 'Mehanike' iz Metkovića, čija je prva momčad bila među vodećim  klubovima Druge savezne lige bivše države,  tih godina ponajbolje  svjetska rukometne reprezentacije.   Usput metkovska 'Mehanika' koju godinu kasnije ušla je i u Prvu saveznu rukometnu ligu.

'Mehanika II ' je dakle  te godine  u toj našoj ligi bila gotovo pa neprikosnovena,  a  naš  stari gradski suparnici iz  RK 'Korčula' čekali su svoju priliku  'iz prikrajka' i kiks Metkovaca .  Za igranje u toj puno jačoj ligi  tada mladi korčulanski srednjoškolski rukometni kadar se udružio.  Najbolji  rukometaši  Škole sa praktičnom obukom  i   'Gimnazije igrali su zajedno kao 'Mladost' . Sa promjenljivim uspjehom,  manje-više što se  kaže - ' za zaborav' ...

No jedna utakmica ostala je  svima nama - nezaboravna... I to upravo utakmica protiv te neprikosnovena 'Mehanike II ' i to u Metkoviću. Bila je subota , jedva  je nas  devetoricu okupio tada naš trener profesor  Katić...U Metković nas je vozio taksist Bećir Fačić iz Orebića.  Usput,  njegova kćerka Mirsada  ponikla u ŽRK 'Orebić'  koji nažalost više ne postoji,  kasnije je bila poznata rukometašica beogradskog 'Radničkog' i  tadašnje reprezentacije, godinama igrala u Španjolskoj .

Onako putem preko Pelješca  pita nas Bećir...  'Kakvi su vam ti Metkovci', imali šanse da ih pobijedite ...', na što smo mi onako, pomalo kiselo i potišteno , ali iskreno ...'Nema šanse! Bili  bi sretni da se kući protiv prvog favorita lige vratimo sa podnošljivim porazom'... 'Mehaničari'  su do tada  bili vodeći u ligi,  sa dva boda više od naših mjesnih rivala  'Korčule'  i u tom predzadnjem zadnjem kolu čekala ih je' na papiru' tek  'formalnost'  - uvjerljivo nas pobijediti  i potvrditi prvo mjesto.

'Ajde pobijedite  pa vas na povratku, nam moj račun vodim u Stonna - kamenice ' uzvratio nam je obećanjem Bećir  ...

Ne znam je li nas to potaklo,  je li nam to bio motiv , no u Metkoviću, na tadašnjem otvorenom Igralištu  Gimnazije gdje se danas nalazi Gradska sportska  dvorana nas devetorica skupljenih 'zbrdazdola' odigralo je 'utakmicu života' !  Veliki favorit pobijeđen je usred Metkovića , čime smo našim , uvijek ljutim gradskim suparnicima 'Korčuli' omogućili da kao pobjednici lige i to za jedan jedini gol  viška u odnosu na Metkovce  idu u tada viši rang,  Hrvatsku ligu,  rang  u  kojem su , gledajući  ekvivalentno od tada ostali sve do danas !

'Mehaničari prepustili naslov Mladosti' ... pisalo je tada u naslovu članka objavljenom u 'Sportskim Novostima' ... Doduše bilo je to pogrešno napisan naslov  urednika ,  jer nije 'Mladost' , već zahvaljujući njoj ,  prvak bila 'Korčula' ,  dok smo mi  'mladostaši' na kraju zauzeli 4.mjesto.

Naravno da je taksist Bećir održao riječ...Slavlja nakon utakmice začinjeno je u Restoranu 'Korona'  u Malom Stonu gdje su nas čekale slasne kamenice na njegov račun !  A  'Korčula' je pak zahvaljujući svom tada najljućem gradskom rivalu 'Mladosti' slavila ulazak u viši rang !

Sutradan u nedjelju  turnir Finala općinskog kupa  se igralo se na Badiji , na igralištu koje, zapravo njegovi ostaci  i danas  tamo postoje.  Desetak momčadi sa otoka Korčule i Pelješca igrali su za pobjednički.  Još uvijek pod dojmom jučerašnje velike pobjede u Metkoviću i slavlja u Stonu, u polufinalu je igrače  Mladosti čekao – pogađate'najljući suparnik '.  'Mladostaši'opet nekompletni , uz to  u Metkoviću ozlijeđenim i na Badiji'cotavim' vratarom Felićom Verzottijem.. Suparniki vječiti rival naravno nije imao milosti i razumijevanju za to što smo mu prethodnog dana pobjedom usred Metkovića omogućili ulazak u viši rang natjecanja.   'Rezonirali su na način 'što je sigurno-sigurno  je' , pa su za Kup na Badiji isposlovali puštanje i dolazak nekoliko svojih rukometaša, a odsutnih u to vrijeme čestom i  zakonskom obavezom prisustvovanju vojničkoj  vježbi , tkz. 'rezervi' .

Dakle ta naša polufinalna utakmica bila je već je završena-  neriješeno.  Vrijeme utakmice je bilo  isteklo,  još je  trebao izvesti deveterac za 'Korčulu , iz koje je opet nažalost po nas  'mladostaše' ,   njihov uvijek opasni i nepredvidivi  'vanjski'  Vinko Sansović postigao pobjedonosni gol, donio im finalnu utakmicu i kasnije pobjednički pehar. E pitanje je i tada, a  i danas  45  godina  kasnije ostalo isto .. Je li  Vinko pri izvođenju deveterca  nedozvoljeno skočio  i nepravilnim golom bacio u očaj nas mladostaše?  'Slow motion'-a  naravno nije bilo, a današnje tehnologije tipa pametnih telefona bila je teška  'znanstvena fantastika' koja nije viđena ni u to doba iznimno popularne  TV serije  'Izgubljeni u svemiru'

Eto nekoliko crtica iz tog razdoblja  Rukometnog kluba 'Mladost' koji je tada imao i žensku rukometnu ekipu u  Općinskoj rukometnoj ligi  i mušku košarkašku momčad koja se povremeno okupljala i igrala prigodnim košarkaškim  turnirima.

 'Mladost' je i kasnije trajala i okupljala brojne gimnazijalce zaljubljene u sport, posebice rukomet.  Do kada je to vodio i okupljao nama uvijek dragi i simpatični Milan Oreb i kada se zapravo po tim imenom ugasila i pretočila u Srednjoškolski športski klub 'Korčula' točno  - ne znam...

No znam da se svi  mi  'mladostaši'  uvijek rado sjećam razdoblja naše  'mladosti'  u rukometnoj  družbi 'Mladost'  !

Napisao : Nenad Kosović

 

Fotografije  novinskih članaka: Iz osobne Arhive  Nenada  Kosovića

Fotografije momčadi:  Iz Arhive  Rite  Bojić 

Rukometna momčad Mladost – Korčula 1975.g.

Stoje : Trener Milan Oreb, Vedran Leleković, Dragan Prižmić, Damir Radonić, Viktor Moretti, Marinko Bojić, Milan Grbin, Mihovil Sansović, trener Ratko Katić

Čuče: Nenad Kosović, Feliče Verzotti , Veljko Simoni, Tonči Baždarić

  Fotografija snimljena  1974.g. na Igralištu 'Park' prije utakmice Korčula – Mladost 31:24

 

Košarkaška momčad 'Mladosti' 1973-74 :

Stoje:  Nenad Kosović (voditelj),  Tomislav Vilović,  Tonči Karaman, Željo Čengija,  Renci Stecca,  Milan Grbin, Marinko Bojić

Čuče: Stellio Verazza, Jakša Mateljak, Damir Radonić, Marinko Marinović, Dragan Prižmić, Srđan Mrše

 

Rukometna 'Mladost' –  (igrači u prugastim dresovima)  snimljeni  na Igralištu ' Hotela Park' zajedno sa rukometašima Hvara

Stoje:  Nenad Kosović,  Ivica Leleković, Veljko Simoni, Damir Radonić, Marinko Bojić, Vedran Porcer

Čuče: Mihovil Sansović, Tonči Baždarić, Dragan Prižmić, Perica Radonić, Feliće Verzotti, Nikša Hajdić