NEZAMJENJIVA JE BOROVINA SA RUSKOVIĆA Teo je punih deset godina 'konstanta prisutnosti' i čovjek od najvećeg povjerenja u žrnovskoj nogometnoj družbi

 

Većina njih dolaze, prolaze, odlaze pa se opet vrate, pa opet odu …

A on je stalno tu. 'Konstanta prisutnosti'. Kako na treninzima tako i utakmicama žrnovskih nogometnih 'kuneja'. I na domaćim i gostujućim. Postojan. Baš nekako u skladu s - prezimenom….

Teo Borovina nogometaš Žrnova. Jedan je od onih bez kojeg je gotovo nezamisliva startna postava momčadi ove godine kluba 'petnaestogodišnjaka'. Gotovo deset godina Teo je u njegovim redovima. Jedan od rijetkih preostalih koji je sa Žrnovom prošao oba razreda županijskog nogometa, izborio prvoligaški status.

' Od te igračke 'stare garde' i ostali smo ako se ne varam Ivan Cebalo 'Tare' i ja' , odmah nas je korigirao Teo ne zaboravljajući svog dugogodišnjeg kapetana momčadi jednako tako predvodnika ekipe koja je svojedobno Gradu Korčuli nakon puno godina donijela mjesto u prvom razredu županijskog nogometa, a ljubiteljima nogometa 'tiskanje' na dobro im znanoj 'ogradi' Ruskovića.

Prošlo je dakle devet godina od prvog ulaska Žrnova u prvi razred županijskog nogometa te 2014.g., potom kratkog ispadanja i opet ekspresnog povratka. Protekla sezona dakle sedma je u prvoligaškom kontinuitetu 'kuneja'. Kroz to razdoblje Teo je prošao sve 'Scile ' i 'Haribde' kluba. Uglavnom redovito teške i neizvjesne sezone borbe za ostanak. Osim dakako one u sezoni 2021/22 kada je momčad trenera Nikše Skokandića na kraju bez stresa završila u zlatnoj sredini lige uz epitet najbolje plasirane momčadi sa otoka Korčule.

' Igrali smo tada zaista jako dobro, a mogu i za sebe reći da je i meni to bila najbolja sezona' dodaje Teo. Sa svojih 1.95 visine započeo je kao stoper, a zadnjih sezona igra kao zadnji vezni. Izlete u protivnički šesnaesterac znao je često okruniti sa efektnih golova. Uglavnom glavom na drugu stativu.

Onaj najmili njemu, kaže nam, postigao je pak nogom…

' Pobjedonosni protiv Slavena sa Grude u završnici utakmice''sa zadovoljstvom se prisjetio. Bilo je to prije dvije sezone na Ruskoviću. Primio je Teo loptu na prsa i poluvisokim šutom neobranjivo pogodio protivničku mrežu.

Potom odmah i povratak u ne tako lijepu ali ipak na kraju uspješnu nedavnu stvarnost okončanu uz onaj 'spas u zadnji čas' svoje momčadi…

'Da nimalo laka završnica u kojoj smo uspjeli osigurati ostanak. U dvije najvažnije utakmice prvenstva uspjeli smo pobijediti velolučki Hajduk i onda u onoj zadnjoj utakmici skupili glave, svi disali kao jedno na gostovanju protiv Župe dubrovačke i uzeli taj spasonosni bod. Najbolja naša utakmica u gostima do sada uopće'.

Što nedostaje 'kunejima da se konačno riješe te gotovo pa stalne prisutnosti 'Damoklova mača' nad njima ?

'Mislim da kvaliteta nogometaša nije upitna za bolji plasman. Naravno nismo profesionalci, ali malo brojnija prisutnost na treninzima ne bi nam škodila. A to je osnova svega. I kontinuiteta i pripreme svake utakmice. Za bolji plasman nedostaju nam i uspješnija gostovanja, na kojima uglavnom nismo kompletni'.

Borovina u tom dijelu pak doista nikad nije zakazao. Ne broji utakmice, ali jednostavna matematika će reći da je u desetak godina staža prikupio skoro pa 200 utakmica za svoj klub. Može se ponositi još nečim. Nikad nije dobio crveni karton! Usprkos tome što ga svi znaju kao borbenog i beskompromisnog nogometaša. Ali i u velikom dijelu istodobno naoružanog mirnoćom, dobroćudnošću, staloženošću.

'Pouzdan u svakom pogledu, čovjek od povjerenja i suigračima i meni kao treneru', reći će za Tea njegov trener Nikša Skokandić.

Pored toga što je cijelu karijeru u 'Žrnovu' Teo je od njegova osnivanja i član MNK 'Ferijalos'. Kao aktivni malonogometaš, ali i uz svog brata Tonija voditelja Škole nogometa najmlađeg korčulanskog malonogometnog kluba jedan od onih zaduženih i za organizaciju kluba i sa korčulanskog 'Ferijalnog' igrališta.

'Već se polako pripremamo i za drugo izdanje 'Memorijala Niko Perića' koji će biti početkom rujna' podsjetio je Teo na turnir u čast poznatog dugogodišnjeg korčulanskog malonogometnog djelatnika i našeg kolegu.

Pitamo ga za kraj koliko još ? Uskoro će mu trideset i prva...

' A di je to još ! Uopće ne razmišljam još o tome ! Tek sam poče igrat nogomet…'