Davno smo Davora Skokandića, vratara i kapetana prve vaterpolo momčadi KPK htjeli ugostiti na stranicama našeg portala. S pravom i 'debelim' razlozima dakako …
Ali uvijek bi to ispadalo po onoj 'ma nisam vam ja za to, nemojte mene, ma drugi put ćemo to '…Izvlačio se naš Davor sve do neki dan kada smo ga uspjeli 'čapat i privolit' na kratku ćakulu …
Odličan i vaterpolist i student. No za njega svi redom reći - vrijedna, uzorna u svakom pogledu osoba koja plijeni povjerenjem…
Od prvih dana je u klubu sa adresom na Gojkovom bazenu. Krenuo je par mjeseci nakon njegova otvaranja i ostvarenja dugogodišnjeg sna brojnih generacija KPK. Točnije početkom 2013.g. počeo je trenirati i od tada evo punih jedanaest godina je nezamjenjiva osoba sa crvenom kapicom na kapekaškim vratima.
Dvadeset i dvije su mu tek. Prema statistici Hrvatskog vaterpolo saveza Davor je za KPK odigrao već 152 utakmice, od čega 107 utakmica za prvu momčad. Tome treba dodati utakmice tri sezone u A1 Regionalnoj ligi . Od kada je KPK započeo novu eru pripadnosti elitnom razredu u zemlji aktualnih svjetskih vaterpolo prvaka u evropskih doprvaka njegova je najpouzdanija kapica. I ne samo to nego je i činjenica da po statistici spada među četiri-pet najpouzdanijih vratara lige. Odmah iza takvih vratarskih imena kao što su Popadić, Marcelić , Čubranić, Anić… Prošle sezone recimo u Prvoj ligi prosjek ukupnih obrana 39 posto, ove protekle 35 posto. U Regionalnoj ligi pak treći je najbolji vratar sa najviše obrana (162), te postotkom od čak 48.8 lige ! Rekli bi pravo čudo, obzirom na to kako njegovi vaterpolo treninzi izgledaju dok studira u Splitu. Pitamo se pritom 'di bi mu bio kraj' da je svakodnevno u jednom pravom zajedničkom treningu sa ostatkom kapekaške ekipe...
' Prvu sam godinu trenirao sa vaterpolistima Mornara. Odmah da kažem nije to bilo loše. No kad nisi dio ekipe, uvijek se osobno na takvom treningu osjećaš kao gost pa se tako nekako i ponašaš, stojiš pomalo po strani. Doista nemam nikome što zamjeriti u Mornaru , dapače zahvaliti im. Zadnje tri godine tijekom studiranja u Splitu ipak treniram samostalno ili sa jednim ili dvojicom igrača koji su iz Splita, a igraju za KPK. To mi je puno lakše i jednostavniji. Protekle sezone tako smo nas trojica Luka Vukić, Marin Borovčić Kurir i ja trenirali skupa. Skupili bi se na Poljudu , malo odradili teretane, malo plivanja , malo pucanja na gol. Sat i pol vremena , ponekad dva …Naravno da nije to to , ali bolje i to nego ništa. Volje i želje mi pri tom do sada nije nedostajalo, a to je ono najvažnije', reći će Davor.
Uspješan u vaterpolu , uspješan u studiju elektrotehnike koji baš i nije 'mačji kašalj'. Pitamo ga kako mu to uspijeva ? Kako izgleda jedan njegov splitski studentsko-vaterpolski dan?
' Od početka sam znao da jedino dobrom organizacijom mogu i jedno drugo uspješno odraditi. Sebi sam dnevno odredio kada se uči, kada se trenira, kada se ide u Korčulu, kada su utakmice. I toga se manje-više držim, za sada nema problema i na taj način držim taj tempo '
A Davor je držao svoj tempo i razinu sjajne forme gotovo u svim službenim utakmicama prve momčadi KPK. Malo je utakmica bilo u kojima nije imao dvocifreni broj obrana. U okolnostima studentskih, predavanja, učenja, ispita i igranja vaterpola i napornih putovanja u zahtjevnoj Prvoj ligi i regionalnom natjecanju nije doslovce ispustio niti jednu jedinu službenu utakmicu! A bilo ih je ukupno čak 35 komada koliko ih je protekle sezone odradila momčad trenera Marjana Kosovića!
Svaka čast !
Četvrta sezona i njemu i momčadi KPK bila je najuspješnija od kada su u Prvoj ligi i regionalnoj ligi.
' Do sada naš najbolji plasman ! Prvi dio sezone mogu reći gotovo pa odličan. Odlično posloženi, odlična klapa, odlična atmosfera i na treninzima i na utakmicama! Vidjelo se tada da smo na početku sezone duže vrijeme bili skupa i trenirali zajedno. Pokazali smo to na onom prvom turniru Regionalne lige u Budvi . I rezultatima i igrama. Slobodno mogu reći da smo tada u odnosu na druge klubove bili dominantni, odmah iza Primorca iz Kotora, pružali odlične partije. Kasnije u drugom dijelu sezone su nažalost isplivali problemi improviziranog treniranja. Zbog raznoraznih okolnosti rijetko da smo bili svi skupa na treningu. Patila je uigranost, a uz to smo ostali bez nekoliko važnih igrača. Na kraju smo se ipak uspjeli dignuti, ušli u na Finalni turnir A1 Regionalne lige ,a u Prvenstvu Hrvatske ostvarili to 7.mjesto i do sada najbolji plasman ! No ne treba na tome sada stati! Treba nastojati da u sljedećem razdoblju to bude još bolje. Jer ako se opustimo onda je protekla uspješna sezona bila uzaludna. Pokazali smo da se možemo i bez obzira na spomenute uvjete moramo nastojati da to bude još i bolje, napraviti korak naprijed 'onako kapetanski nam zbori Davor.
U kapkešakim redovima imaju još jednog perspektivnog Skokandića. Davorov mlađi brat Josip na dobrom je putu da jednog dana postane odličan vaterpolist. Svjestan je Davor da je Josip jako talentiran, ali je također i oprezan.
' Još je jako mlad, ali jako veliki potencijal. Ne smijemo ga pak puno hvalit da se ne umisli ha, ha,ha…Dosta ga savjetujem, koliko mogu, ukažem mu na greške koje napravi ali kao i uvijek sve ostaje ipak - na njemu. Nadam se da je i on svjestan da bez obzira na talent i potencijal sve ostalo treba zahvaliti radu i samo radu !
Od kada je navukao vratarsku kapicu svojim talentom i sjajnim obranama skretao je Davor pažnju vaterpola trenera. Prošao je pripreme gotovo svih reprezentativnih selekcije u mlađim kategorijama. Nažalost nije mu uspjelo zaigrati na nekom od kontinentalnih ili svjetskih skupova najbolji vaterpolo reprezentacije u mlađim kategorijama.
' Prošao sam brojne reprezentativne priprema, ali su me nažalost u dva navrata, jednom bolest , a drugi put ozljeda spriječile da odem sa reprezentacijom na velika natjecanja. Zadnji put bilo je to 2019.g. na Evropskom u Tbilisiju, u Gruziji ', sjetio se Davor.
Kada je odlazio na studij u Split imao je priliku braniti u nekom drugom klubu. No ostao je vjeran svom matičnom klubu.
' Iskreno nisam bio baš ni previše zainteresiran. Studij mi je tada ipak bio u prvom planu. S druge strane splitski klubovi imali su kvalitetne vratare, a i opcija ovakvog načina treniranja i igranja za KPK je ipak funkcionirala i eto na moje zadovoljstvo i dalje funkcionira.
Davor završava četvrtu godinu elektrotehnike. Brzo će se 'skontubati' i ta zadnja studentska godina. Ovako sa strane računamo mi, nastavi li ovakvim uspješnim ritmom nakon diplome imat će 23 godine. Kako god okreneš još mlad , poglavito za vratara koji uvijek malo kasnije sazrijeva. Pitamo ga za kraj gdje u skoroj budućnosti vidi sebe. I u poslu i u vaterpolu ?
' Ma znate volio bi najprije ovu zadnju godinu faksa i vaterpola odraditi kao i do sada. Potom se bude li prilike vaterpolu malo ozbiljnije posvetiti . Možda oprobati se u nekom većem domaćem klubu, možda u inozemstvu, osjetit malo i vaterpolo u drugim zemljama, vidit malo svita , ispraksirat jezik. Pa kako bude - bude... U svakom slučaju neće mi to biti 'pod mus'. Ako ne bude išlo neće biti problem. Zato i studiram da mogu jednog dana raditi ono za što se školujem. A kad je vaterpolo u pitanju moj KPK će mi biti - uvijek tu !