Isto tako nema dokaza da često ispucavanje prstiju može dovesti do nekih bolnih sindroma ili degenerativnih promjena u šaci. Krepitacije u koljenu, naročito pri čučnju najčešće su uzrokovane oštećenjima hrskavice na pateli ili unutar koljena. Iako oštećena hrskavica može predstavljati problem, u koliko ne izaziva bolnost, tada nema potrebe za uzbunu. Krckanje pri pokretanju stopala, naročito pri pokušaju kružnih kretnji vjerojatno je posljedica zadebljanja neke od mnogobrojnih tetiva u njegovoj okolini. No i manja hrskavična oštećenja mogu biti dovoljno zvučna. Zvukovi koji dolaze iz bliže okoline kuka, gotovo su u pravilu uzrokovani preskakanjem jednog velikog i dugačkog ligamenta preko jedne koštane izbočine. Iako ovo stanje može biti i bolno, rijetko je tako. Krepitacije u ramenu većinom su znakovi oštećenja hrskavice. Dok zvukovi poput pomicanja pijeska na morskom dnu pri pokretima vrata znače da su na djelu barem početne degenerativne promjene u vratnoj kralježnici, spondiloza.Sve u svemu, bolnost je važna, a ne zvukovi. Određeni zvukovi pri fizikalnom pregledu i danas predstavljaju gotovo siguran znak za određena oštećenja. Ako je riječ o koljenu, tada vrlo specifičan škljocaj pri posebnom testu gotovo sigurno govori u prilog oštećenja jednog ili oba meniskusa. I za kraj, zvukovi koji se pojavljuju pri istezanju kralježnice ili kod kiropraktičkog zahvata nisu uvijek jednostavnog uzroka. Općenito se smatra da su za njih odgovorni mali zglobovi između kralježaka i promjena položaja među njima. No, druge teorije govore o ligamentarnom i tetivnom aparatu kao o glavnom izvoru zvukova. Bilo kako bilo, olakšanje koje pacijenti ili vježbači osjećaju poslije svega toga ukazuje da oni označuju jedan pozitivan proces. Suprotno od toga, naglu bolnost u vratu i križima ponekad može pratiti vrlo jasan "klik". Gotovo u pravilu on znači uklještenje bilo živca, bilo nekog drugog mekog tkiva u okolini kralježnice.